Imao sam večeras neki sastanak pospovne prirode, koji mi nije prijao ni malo.U suštini veći deo dana sam proveo misleći o tome.
Međutim, po dolasku u kraj gde živim, svratio sam kod ''Dedu'', gde sam sa filozofskim mirom 'apio gurmansku specijalno za mene uvaljanu u ljutu pečenu papričicu, sa dosta ljutenice i pola kila špricera.
Već u boljem stanju, zakoračio sam u stan gde je, obrati pažnju: Tetka Sonja ( krvni srodnik koji me je rodio ), završavala džem od višanja i kuvala džem od jagoda za u male tegle.Ej, mrtva usta da ga jedu.I nema veze što cela kuća ima 450 stepeni i miriše na jagodu, džem da te otvori
u struku.Meni je zabranjeno da ga jedem.Međutim, apiću ga oko trojke, ne zvao se sa Jovan.Imam neki socijalni lebac, što ga Milutin ( krvni srodnik koji je opštio sa mojom majkom, ne bili me napravio ), kupio, još jutros.Lebac je kao da je pravljen u vreme Solunskog fronta i to za ratnike, gde ga nalazi pojma nemam, ali će noćas da izdrži džem.Bogme da!
bolje sam večeras