Poverenje....
Bas o poverenju razgovaram sa cerkom: poverenje se tesko stice, a vrlo lako gubi.
Kako to objasniti detetu dali je ili nije stekla moje poverenje, kako ce ga i kad steci?. Kako se poverenje stice? Tesko, stvarno tesko-trebas ubediti osobu cije poverenje zelis steci da ispunjavas sve njene norme i da je nikad neces razocarati odnosno delovati kontra njenim principima. Tako vremenom ces steci njeno poverenje,
E sad kad omanemo, jednom, pa drugi put(ponekad je dovoljno i jednom), dobijemo odgovor da smo tog nekog razocarali ili da je izgubio poverenje u nas. Ne pravim razliku izmedu ova dva izraza , jer oba izraza izrazavaju nezadovoljstvo suprotne osobe nasim gestom.
Sad posle razocarenja stvari se mogu i nekako izgladiti, postoji i druga sansa-pa sad ko je iskoristi. Bojim se reci da je najgore kad roditelj izgubi poverenje u svoje dete(uzrast nije bitna), zato sto se poverenje koje dete stice od roditelja je pravoproporcionalno sa poverenjem koje roditelj razvija kod svog deteta. Ako smo izgubili poverenje u svoje dete, znaci da mu se nismo posvetili dovoljno da do toga ne dode- gubimo poverenje u svoje metode vaspitanja.
Izgubljeno poverenje se preko noci nece vratiti, vec se mora iskreno, temeljno raditi na tome-dugo, obicno na pomoc dodje neka situacija u kojoj se moze dokazati da svakom treba dati drugu sansu... samo ne treba se zuriti...