Datum unosa: Subota 15.09.2007, 00:27, Naslov: Žene - pisano velikim slovom
Koliko se danasnja zena razlikuje od nasih baka i mama koje su zivjele lagodnijim zivotom. Njihova osnovna zadaca bila je radjanje, odgoj djece i briga za porodicu. Vjerovatno su i tada zene bile jake i oduvijek su drzale sva tri ugla u kuci ali u danasnje vrijeme prisiljene su boriti se za svoju egzistenciju i pri tome sacuvati ponos, biti dobre radnice, majke i zivotne suputnice.
Asocijacija za ovu temu bila je bugarska medicinska sestra Snezana Dimitrova, koja je htjela svojim radom u Libiji popraviti financijsku situaciju svoje obitelji.
Zivot u Bugarskoj nije joj bio lak. Placa medicinske sestre bila je par dolara na mjesec. Posto je njen muz radio u Libiji, odlucila je pridruziti mu se. Zaposlila se je u bolnici koja je imala vrlo mizerne uslove. Radila je najjednostavnije poslove, od mjerenja temperature do djeljenja ljekova. O bolesnicima zarazenim virusom HIV nije puno znala. Kasnije je bila odgovorna za petero djece ,oboljelih od aidsa koji nisu imali roditelja.
Apsurdno je da je upravo ona bila u grupi medicinskog osoblja, koje su osudili zbog namjerne zaraze virusom HIV. U libijskom zatvoru ostala je devet godina. Prvo je prezivjela razlicite nacine mucenja, od vezanja ruku zicom, visenja par sati u tom polozaju, do elektro sokova koje su izvodili u milicijskoj pasjoj skoli. U velikoj zelji za prezivljavanjem pronalazila je razlicite metode odsutnosti duhom. Igrala se kamencicima i pricala s njima, gledala zvijezde i davala im imena svoje djece... Nakon dvije godine zatvora smjela je vidjeti svoju porodicu. Bugarski novinari kupili su im karte. Dok je ljubila sina, stakori su im trcali oko nogu. Bilo je neizdrzivo ali jaka volja za prezivljavanjem vratila ju je u rodnu Bugarsku.
Iako su strucnjaci odavno utvrdili da su sve zrtve neduzne i da je zaraza virusom nastala davno prije njihovog dolaska, roditelji djece zele da im se sudi.
Snezana ne osjeca mrznju do Libije, mozda joj je upravo to pomoglo da prezivi.
Ima jos takvih zena, cije ime je zalusluzilo da se napise velikim slovom.
Asocijacija za ovu temu bila je bugarska medicinska sestra Snezana Dimitrova, koja je htjela svojim radom u Libiji popraviti financijsku situaciju svoje obitelji.
Zivot u Bugarskoj nije joj bio lak. Placa medicinske sestre bila je par dolara na mjesec. Posto je njen muz radio u Libiji, odlucila je pridruziti mu se. Zaposlila se je u bolnici koja je imala vrlo mizerne uslove. Radila je najjednostavnije poslove, od mjerenja temperature do djeljenja ljekova. O bolesnicima zarazenim virusom HIV nije puno znala. Kasnije je bila odgovorna za petero djece ,oboljelih od aidsa koji nisu imali roditelja.
Apsurdno je da je upravo ona bila u grupi medicinskog osoblja, koje su osudili zbog namjerne zaraze virusom HIV. U libijskom zatvoru ostala je devet godina. Prvo je prezivjela razlicite nacine mucenja, od vezanja ruku zicom, visenja par sati u tom polozaju, do elektro sokova koje su izvodili u milicijskoj pasjoj skoli. U velikoj zelji za prezivljavanjem pronalazila je razlicite metode odsutnosti duhom. Igrala se kamencicima i pricala s njima, gledala zvijezde i davala im imena svoje djece... Nakon dvije godine zatvora smjela je vidjeti svoju porodicu. Bugarski novinari kupili su im karte. Dok je ljubila sina, stakori su im trcali oko nogu. Bilo je neizdrzivo ali jaka volja za prezivljavanjem vratila ju je u rodnu Bugarsku.
Iako su strucnjaci odavno utvrdili da su sve zrtve neduzne i da je zaraza virusom nastala davno prije njihovog dolaska, roditelji djece zele da im se sudi.
Snezana ne osjeca mrznju do Libije, mozda joj je upravo to pomoglo da prezivi.
Ima jos takvih zena, cije ime je zalusluzilo da se napise velikim slovom.
