Danas sam se nasla u jednoj situaciji, koja me je iznenadila, iako se cesto ponavljala, verovatno sam danas konstatovala njenu ucestalost i moju dosadasnju nepaznju po tom pitanju.
Srecem (stariju od mene)osobu koju smatram bliskom osobom svoje porodice. Pocnemo temu o mojoj deci i na pitanje kako smo prosli na turniru, ja odgovorim da se nismo bas proslavili. Reakcija te osobe je bila, kako nesmem tako govoriti, pa jos je rano, pa vazno je ucestvovati, pa nesmem detetu tako govoriti, ..........., porazi su za ljude,......., mogu detetu prouzrokovati gubljenje interesa i samopouzdanja...
I sve je to bilo izgovoreno uz podrsku jos blize osobe, koja je celo vreme ponavljala kako su deca zlatna, mnogo ocekujemo kao roditelji, da se prisetimo kakvi smo mi bili....., i jos dosta toga je bilo receno na moj i suprugov racun kao roditelji(vise na moj racun kao majka, jer su osobe iz suprugove familije )
Ne otvaram ovu temu da bi vam se ojadala, nego me je iznenadilo, sto se to tako cesto ponavlja, a sad je nekako pocelo i da mi smeta. Nekako dobijam utisak da nemogu reci pravu istinu, jer ovi ljudi ocekuju samo da hvalim svoju decu, da od muve pravim magarca, a ja ne verujem da je to dobro za moju decu. Vise volim svom detetu kad izgubi neki mec, objasniti mu realno stanje i pomoci mu da nauci iz gresaka, reci mu:potrudices se sledeci put vise i bice bolje , nego reci mu -ma dobro je sine, ne brini,super bravo sine, ma nema veze sto si izgubio, nije srasno,?????
Po vasem misljenju, kako postupate vi sa vasom decom, kako ih vaspitavate po pitanju pobeda i poraza?
Navela sam svoj primer, ne da bi ga vi resavali, nego me cisto interesuje, vase misljenje o nacinu podsticanja svoje dece?

Koliko ste realni u vezi njihovih ulaganja, ocekivanja, dostignuca...

Moje je misljenje da djecu moramo uvijek motivirati. Jedino na taj nacin steci ce volju i dobiti realniju sliku. Moramo im ucjepiti borbenost i navesti ih da se trude, da dokazu da i oni mogu. Pri tome ne moraju biti bas u svemu najbolji, vazno je da se trude i postignu rezultate, dokazu sebi i drugima da mogu, da imaju sposobnost.

Na kraju krajeva, svijet mijenjaju oni koji kod prvog poraza ne bacaju pusku u kukuruz, vec tvrdoglavo nastave, uvjereni da su sposobni ako se jos vise potrude.

Život je sastavljen od mozaika poraza i pobeda.I ni jedan kamenčić u tom mozaiku ne bi imao svoj sjaj da nije jednog ili drugog.Život je borba i dete u porazu neki put nauči i mnogo više nego iz niza pobeda.To iskustvo je neprocenjivo .
Najlakse je biti "roditelj " tudjem detetu ,davati uputstva i savete.Ne podnosim te "dobronamernike " koji nam svrate u život i popuju o nečemu u čemu su sami često nedosledni! Kalina, drugi put im pokaži zube!

ma hajde...kada bi slusali samo primjedbe na racun nase dijece...uvijek ima onih koji kritikuju iz ko zna kojeg razloga.vazno je stimulisati dijete a ne dozvoliti da poklekne nakon nekog razocarenja bilo koje vrste...tu smo da ih podrzimo,a samo dijete ce iz zivota koji je prepun prepreka nauciti sta i kako.