Da li volite poeziju Pabla Nerude?
Evo nekih prelepih stihova:

Igras se svakog dana..
Igras se svakog dana svjetloscu svemira.
Posjetiteljice njezna, stizes u cvijetu i vodi.
Vise si nego ta bijela glava koju stezem
rukama, poput grozda, svakog dana.

Nikome nisi slicna otkako te volim.
Dopusti da te prostrem izmedju zutih vijenaca.
Tko pise tvoje ime slovima od dima izmedju
juznih zvijezda?
Ah, pusti me da se sijetim kakva si bila tada
kada jos nisi postojala.

NOĆU

Noću, ljubljena, veži svoje srce za moje
I neka zajedno u snu razbiju tmine
Kao dvostruki bubanj, boreći se u šumi
Protiv gustoga zida okupanog lišća.

Prolazu noćni, crna žeravo sna
Što hvataš niti zemaljskoga grožđa
Točnošću nekog neredovita vlaka
Što sjene i kamenje hladno za sobom vuče neprestano.

Zato me ljubavi, veži za čisti pokret,
Za postojanost što kuca u tvojim grudima
Krilima nekog labuda ispod vode,

Da bi na zvjezdana pitanja ovog neba
Naš san odgovorio jednim jedinim ključem
I samo jednim vratima koje zatvori tama.

Odjednom vjetar urla i udara o moj zatvoren prozor.
Nebo je mreza skamenjena od sjenovitih riba.
Ovdje zamiru svi vijetrovi, svi.
I svlaci se kisa.
Ptice bjezeci prolaze.
Vjetar. Vjetar.
Mogu se boriti samo protiv ljdske snage.
Nevrijeme skuplja tamno lisce
i odvezuje sve barke vezane nocas o nebo.

Ti si ovdje. Ah ti ne bjezis.
Odgovarat ces mi sve do poslednjeg krika.
Privini se uza me, kao da se plasis.
Ipak ti ponekad cudna sjena dira oci.

Sada i sada, malena, donosis mi kozju krv
i grudi su ti mirisne kao i ona.

Dok tuzan vjetar juri ubijajuce leptire
ljubim te i moja radost grize ti usta od sljive.
Mora da te boljelo da se na me priviknes ,
na dusu mi divlju i samotnu,
na ime od koga svi bijeze.
Toliko smo puta vidjeli zvijezdu kako gori
ljubeci nam oci i sumrak sto se nad nama gubi
u lepezi sto se vrti.

Milujuci te kisile su na te moje rijeci.
Odavno voljeh tvoje tijelo od osuncana sedefa.

Cak vjerujem da si vladarica svemira.
Donijet cu ti copihue, radosno cvijece s planina,
tamne lesnjake i sumske kosare cjelova.

Htio bi s tobom uciniti sto proljece cini sa tresnjama.

P.Neruda

ODA SREĆNOM DANU - Pablo Neruda


Ovog puta me pustite da budem srećan,
Ništa se nije desilo nikom,
Sve što se dešava to je da sam srećan
Sa sve četiri strane srca,
Kad hodam, spavam ili pišem.
Šta da radim, srećan sam.
Bezbrojniji sam od paše na livadama,
Osećam kožu kao cerovu koru
I dole nadu, gore ptice,
More kao kopču na svome pojasu,
Od hleba i kamena stvorenu zemlju,
Vazduh raspevan kao gitara.

Ti, pokraj mene u pesku, pesak si,
Pevaš i pesma si,
Svet je danas moja duša,
Pesma i pesak,
Svet su danas moja usta,
Pusti me da u tvojim usnama
I u pesku budem srećan,
Srećan što dišem i što ti dišeš,
Srećan što dodirujem tvoje koleno
I tad mi se čini da sam dotak’o
Azurnu kožu neba i njenu svežinu.

Danas me pustite samog da budem srećan,
Sa svima ili bez ikog,
Srecan sa pašom i peskom,
Srećan sa vazduhom i zemljom,
Srećan sa tobom,
Sa tvojim usnama srećan.