Promjene u organizmu ene izazvane graviditetom nazivaju se znacima trudnoće i djele se u tri grupe:
Pod nesigurnim znacima podrazumjevaju se oni znaci koji su karakteristični za trudnoću ali se jednako mogu naći i kod ena koje nisu gravidne, pa i kod muškaraca. To su mučnine, osjećaj gađenja, pigmentacija na pojedinim djelovima koe, povećanje trbuha i bokova, promjene u raspoloenju i drugi.
Vjerovatni znaci su promjene koje se manifestiraju na polnim organima i grudima ene. To su izostanak menstruacije, uvećanje i razmekšavanje materice, uvećanje dojki i pojava kolostruma odnosno prvog mlijeka, likviditet sluznice vagine i grlića materice.
Sigurni znaci trudnoće su posotjanje fetusa vidljivog ultrazvučnim nalazom, slušanje srčanih tonova, opipavanje dijelova tijela ploda i prisustvo hormona trudnoće u urinu. Nakon oplodenja, u organizmu ene se nakon 7-10 dana počinju pojavljivati merljive koncentracije hCG, koji se moe dokazivati iz urina ili krvi ene.
Biološki testovi koji su se ranije koristili u dokazivanju trudnoće kao što su Gali Mainijeva reakcija, danas više nisu u upotrebi.
Imunološki testovi koji se danas koriste većinom su zasnovani na upotrebi lateks čestica. Moe se dokazati prisustvo Humanog horionskog gonadotropina, čija se polipeptidna beta subjedinica koristi u dokazivanju trudnoće (skraćeno b-hCG) u koncentraciji od 25 mIU u urinu ene, što je ekvivalent periodu između četvrte i pete sedmice trudnoće. Uvijek se uzima uzorak prvog jutarnjeg urina, jer je u njemu koncentracija b-hCG najveća.
Takođe, moe se uraditi i određivanje koncentracije b-hCG u krvi. Ono se radi desetog dana po ovulaciji, i koncentracija b-hCG u krvi se kod 85% normalnih trudnoća udvostručuje svakih 72 časa u ranoj trudnoći.