Mali/veliki problemi pre i posle porodjaja

  • 1
Novi Sad
Broj postova: 2337
Reg. datum: 11.12.2008
Datum unosa: Sreda 14.01.2009, 22:29, Naslov: Mali/veliki problemi pre i posle porodjaja
Htela bih sa vama podeliti svoje iskustvo i naravno cuti vas komentar i da li ste i kakvo vi imali iskustvo...
Kao kod prvog i drugog porodjaja presla sam termin i kod treceg.Posto mi je to bilo poznato nisam frkisala vec sam pustila da sve ide svojim tokom.Jedino sto je bilo drugacije je to da mi je vodenjak napukao.Posto sam vikend pre porodjaja naravno kao i svaka trudnica spremala,u nedelju uvece pojavila mi se vodica.Stavila sam ulozak i sacekala utorak i otisla kod doktorice koja mi je rekla da mi je verovatno naprso vodenjak ali da idem kuci i cekam bolove.Poslusala sam je i tako uradila...Medjutim tu noc nisam ni zaspala jer su bolovi krenuli oko ponoci da bih ja docekala jutro i u betaniji bila primljena u osam sati.Na prvom pregledu doktor nije bas bio zadovoljan sto nisam dosla ranije i sto je vodica koja se pojavila bila prljava i cudnog mirisa.Porodila sam se u 10:35 i rodila zdravu i ravnu sa svetom devojcicu.Sve je bilo super.Stigle smo kuci da bi bebi na njen peti dan pocele da krmelje oci.Prvo sam vodjena ranijim iskustvima koristila kamilicu i gazu,a nakon toga hloranfenikol kremu.Medjutim nista od toga nije pomoglo jer su se bebine oci skroz zatvorile,a iz njih je izlazio zuti iscedak.Stigli smo mi do decjeg oftalmologa u bolnici gde je ona posumnjala na stafilokoku ili streptokoku ili klamidiju.Na nase zaprepascenje rezultati iz Higijenskog bili su negativni.Nismo mogli da verujemo. Naravno uspostavilo se da je do infekcije ociju doslo pri izlasku bebe kroz porodjajni kanal.
Zato drage moje necekajte i neslusajte nikog vec ako dodje do tako neceg pravac porodiliste....Meni je najgore bilo jer sam napravila propust kod treceg deteta i jedva sam sebi to uspela da oprostim...Na svu srecu sada je sve ok.
____________________
Life is a moment in space when the dream is gone...

Profil

Posaljite privatnu poruku

Blog

Lausanne
Broj postova: 2556
Reg. datum: 04.06.2008
Datum unosa: Sreda 14.01.2009, 22:53, Naslov:
hvala bogu meni u oba porodjaja nije bilo nikakvih problema,
a ovo sto se tebi desilo je stvarno neobicno prvi put cujem
za tako nesto...hvala bogu sve se dobro zavrsilo.... Tjesi
____________________
mala...

Profil

Posaljite privatnu poruku

Msn messenger

Blog

Broj postova: 855
Reg. datum: 14.01.2009
Datum unosa: Cetvrtak 15.01.2009, 17:38, Naslov:
Ah sa prvom bebom sam se porodila tesko u vreme pocetne nemastine i nezaintresovanosti zdravstvenih radnika 1992.razumem zasto su bili takvi jer su svi bili u krizi,naravno nisu svi zdravstveni radnici bili takvi NA SRECU.Rodila sam devojcicu zivu,zdravu ali posto me niko nije pregledao posle porodjaja desilo se da posle deset dana odem na reviziju.To necu nikada da zaboravim.Sa drugom devojcicom je bilolako zamalo da se porodim kod kuce,sreca sto je bilo jutro oko dva pa nije bilo guzve tako da sam u bolnicu stigla u poslednji cas.E zene trebalo bi da svaki tata prisustvuje porodjaju svoje zene da bi razumeo sta je to.Mene je suprug porodio,nije ginekolog.

Profil

Posaljite privatnu poruku

Blog

Broj postova: 4584
Reg. datum: 01.10.2008
Datum unosa: Cetvrtak 15.01.2009, 18:04, Naslov:
Bravo za tvog supruga,svaka cast !!!
____________________
Nikad se ne moze reci toliko mudrosti,koliko se moze precutati gluposti !!!

Profil

Posaljite privatnu poruku

Msn messenger

Blog

Broj postova: 855
Reg. datum: 14.01.2009
Datum unosa: Cetvrtak 15.01.2009, 19:46, Naslov:
To i JA kazem:BRAVO ZA MOG SUPRUGA!!!Malo je takvih koji imaju hrabrosti da prisustvuju a kamo li jos i da porode svoju zenu a nemaju iskustva ali.... kad te muka natera covek moze sve da podnese....

Profil

Posaljite privatnu poruku

Blog

Beograd
Broj postova: 471
Reg. datum: 01.11.2008
Datum unosa: Cetvrtak 15.01.2009, 19:47, Naslov:
Ja sam se porodila osmi dan od termina,kada su me ostavili u bolnici nisam imala
nikakve bolove,samo je vodenjak poceo da mi curka.Porodjaj je bio normalan
rodila sam devojcicu, imala je 3,950 kg - i dugacka 54cm

Profil

Posaljite privatnu poruku

Blog

Broj postova: 4584
Reg. datum: 01.10.2008
Datum unosa: Cetvrtak 15.01.2009, 20:21, Naslov:
To je nasa mala lepa Kaja!!!
____________________
Nikad se ne moze reci toliko mudrosti,koliko se moze precutati gluposti !!!

Profil

Posaljite privatnu poruku

Msn messenger

Blog

Moderator
The Teacher - Zenski forum
Broj postova: 588
Reg. datum: 01.12.2006
Datum unosa: Cetvrtak 15.01.2009, 22:10, Naslov:
anana, svaka cast tvom suprugu!
Ja sam se porodila carskim rezom, problem je bio iznenadno odlubljivanje posteljice, pocela sam da krvarim i uradjen je hitan carski rez. Sasvim slucajno sam se nasla bas tad u bolnici i od pregleda do odlaska na sto za operaciju je proslo 5-6 min. Bila sam svesna svo vreme operacije, jedini problem je bio sto se meni na pocetku operacije naglo spustio pritisak i pocela sam da se gubim, medjutim uspeli su da me povrate. Posle sam povracala (za vreme operacije) i bilo mi je lakse. Odmah su mi dali da poljubim mog decaka Osmeh posle hvala Bogu nije bilo nikakvih problema ni sa bebom ni sa mnom, tako da se sve dobro zavrsilo. Tek posle sam shvatila sta se zapravo desilo, sta je moglo da se desi, samo da u tom trenutku nisam bila u bolnici...
____________________
The journey may be long, but the end is the beginning

Profil

Posaljite privatnu poruku

Blog

Broj postova: 4584
Reg. datum: 01.10.2008
Datum unosa: Cetvrtak 15.01.2009, 23:17, Naslov:
Svaka cast Teacher,ja bih se onesvestila da sam bilasvesna pri operaciji,ne podnosim da vidim krv a ni bol ne mogu da podnesem,hvala bogu sto se sve zavrsilo dobro za vas oboje !!!
____________________
Nikad se ne moze reci toliko mudrosti,koliko se moze precutati gluposti !!!

Profil

Posaljite privatnu poruku

Msn messenger

Blog

Österreich
Broj postova: 2084
Reg. datum: 20.02.2008
Datum unosa: Petak 16.01.2009, 11:33, Naslov:
Ja sam sa mojim sinom isla na termin u bolnicu na kontrolu......i kad su me pregledali odmah su mi rekli da ostajem prvo zbog nateknutih nogu(bila sam puna vode) a drugo bila sam 1 cm otvorena....u 13h sam ostala u bolnici i bilo mi je krivo jer me nije nista bolelo a morala sam po prvi put u zivotu da budem u bolniciLjut sam uvece oko 22h sam dobila prve bolove koji su bili slicni kao menst. da bi do 8 h bili sve jaci.....kad sam se ujutru javila viziti da imam bolove pregledali su me i rekli da cu danas da se porodim.....u devet su me prikljucili na ctg i tad sam osetila prave nepodnosljive bolove.....zatim su mi probusili vodenjak i odveli u pripremnu salu gde sam umurala od bolova Osmeh i kad sam otisla na porodjajni sto znam da je sve brzo proslo ...posle treceg napona dr je stisnuo moj stomak i moj sin je izleteo kao raketa.....Osmeh u 11:45 sam se porodila....... kad su ga nabrzinu sredili dali su mi ga na grudi a ja sam bila presrecna.....ljubila sam ga po prvi put i odmeravala ga od glave do pete.....bio je tako lep glatak,nezan ,mekan.......Wub imao je na vrhu glave beli cuperak.....sve sestrice su ga zvale beliOsmeh bio je glavni dasa u bolnici mali dobrica koji je samo spavao.......a kad smo dosli kuci pokazao je svoje pravo lice......bio je toliko zahtevan da sam dve god samo njemu pripadalaOsmeh a secam se da je i on imao problema sa ocima ali dr su mi rekle da se bebe tako ciste........

Profil

Posaljite privatnu poruku

Blog

Broj postova: 4584
Reg. datum: 01.10.2008
Datum unosa: Petak 16.01.2009, 11:46, Naslov:
Jaooo,pa ja ne smem ni da pisem,trebala bi mi cela stranica za jedan porodjaj i dve za drugi .Vrlo srecna, sa mladjim sam se poradjala ceo deveti mesec Zid
____________________
Nikad se ne moze reci toliko mudrosti,koliko se moze precutati gluposti !!!

Profil

Posaljite privatnu poruku

Msn messenger

Blog

Broj postova: 879
Reg. datum: 02.07.2009
Datum unosa: Ponedeljak 25.01.2010, 09:53, Naslov:
jos jedna pricica



Baby-karamele Petak | 16.10.2009

Dok sam bila trudna s Bebom, nabacila sam trideset kilograma", kažem Gagi dok stojim nad šporetom i mešam fil da ne zagori. "Trideset i dve, tačnije. Izgledala sam kao morž, jedva sam hodala, užas... I sad, ne znam šta ću ako sam opet trudna.... A samo što sam stesala liniju..." "Pa, jesi li trudna?", upita Gaga. "Ne znam, nemam pojma..." "Pa, imaš li mučnine, nesvestice i to...?" "Nemam takve simptome, ali kad počnem sama da pravim domaće karamele, to je već znak za uzbunu..."








KRIPTONSKA ČULA
Normalna žena bi na mom mestu otišla u prodavnicu, kupila kesudve karamela, i rešila problem. Ali, ne, ja neću kupovne. Ja hoću da osetim pravi ukus karamele, domaće... Tako je bilo i prvi put. Užasan, iznenadni poriv da mesim, kuvam, špinujem, blanširam... Mirise sam osećala na kilometar, znala sam tačno kad koja komšinica nešto dinsta, kod koje su za doručak bile prženice... Uz pomoć svojih naprasno izoštrenih kriptonskih čula preko noći sam postala vrsna kuvarica. I sve to zahvaljujući bebi. Mogla bih jednostavno da skoknem do apoteke, kupim bebi-test i završim posao. Ali ne, ja u stvari potajno uživam u ovoj igri mirisa i ukusa, dok na plus trideset stojim nad šporetom i karamelišem šećer do one lepe zlatnosmeđe boje. Igram se. Žrtvujem svoje dragoceno vreme. Mogla sam da odmaram, da gledam tv, da čitam knjigu, ali ne, meni se jedu karamele.



KLOT, FRKET + ČIZ KEJK...
"Svaka žena različito podnosi trudnoću", reče Gaga. "Ja sam, na primer, devet meseci heklala. Po ceo celcati dan, samo klot, frket, klot, frket... Ne znam šta mi je bilo, ali smirivalo me to pletenje. Valjda sam se tako obuzdavala da ne jedem po ceo dan." "Ja, draga moja, podnosim trudnoću tako što ne izbivam iz kuhinje", rekoh. "Ali ajde da se meni jedu neke normalne stvari, svakodnevne, pa da čovek i kaže... Nego sve tako izmišljam neka čuda i neke egzotike... Pravila sam juče čiz kejk. Našla švapski sir na pijaci, nije baš švapski, sremski je, ali dobro je ispalo... Ne da sam ga napravila, nego, prste da poližeš... Vlada se raspametio kad je doš'o s posla." "Ćuti", prekide me Gaga. "Nije lepo da mi tako pričaš o kolačima koje praviš. Ide mi voda na usta. Ili me zovi da probam ili menjaj temu!" Posle petnaest minuta veslala je viljuškom po tanjiru na mom kauču, jureći poslednje ostatke fila od višanja. "Mmmm...", rekla je, "tvoj čiz je najbolji. A ti... ne jedeš?", upita u čudu. "Ja čuvam liniju dok još mogu, ionako sam se nalizala fila dok sam ga pravila, smučilo mi se." "Pa, dobro, kad se tebi već smučilo, ja bih mogla repete", reče Gaga i pruži mi prazan tanjir.



LEPLJIVI KILOGRAMI
Stvarno zavidim ženama koje dobro podnose trudnoću. Koje ne povraćaju, i koje se ne goje. Znate one za koje tek u sedmom mesecu saznate da su trudne? Koje, kad ih gledaš s leđa, uopšte ne izgledaju kao da su trudne. Prvo sam mislila da mora da gladuju, ili da stežu stomak da im se ne vidi. Mislila sam da prosto nije moguće ne udebljati se u trudnoći... Ja sam imala utisak da sam počela da se gojim bukvalno onog trenutka kad sam otišla da se istuširam. Nekako se sve lepilo na mene. Juče sam našla svoju otpusnu listu. Užaš, užas.... Zar je moguće da se žena toliko deformiše? I ne samo što sam se ugojila, ja prosto nisam ličila na sebe. Bila sam otečena, usta su mi bila ogromna, ujutro bih se budila s natečenim kapcima, rukama, prsten nisam mogla da skinem mesecima.... Zar tako lepa stvar poput bebe može toliko da te poružni? Izgleda da može. Isplati li se probati sve još jednom? Ne znam.


NO SEX
Kad samo pomislim na sve one mučnine, svakog božjeg jutra sam izgledala kao da se lečim od najgoreg mamurluka, tumarajući po kući, bez centra za ravnotežu, orijentišući se uglavnom u odnosu na kupatilo. Sve se poremetilo, noću sam ustajala da jedem, danju sam spavala, Vlada je gledao kako mu se žena pretvara u nepoznato biće, trpeo je sa mnom i preživljavao moje muke, moju patnju, moju debljinu... Pomirio se sa sudbinom da mi sve smeta, da sam preko noći postala nervozna i histerična, da plačem za svaku sitnicu, smejem se bez razloga, da nepogrešivo mogu da osetim prljave čarape koje je sakrio pod krevet, da me njegov after šejv tera na povraćanje, a fudbal na tv-u izaziva preuranjene kontrakcije. Prihvatio je činjenicu da nema ni seksa, jer zaboga, kome je do toga sa ženom koja liči na sumo rvača, čiji stomak već neko vreme vodi potpuno zaseban život i koja na svakih pet minuta trči u kupatilo?


DOŽIVETI ČUDO
"Da li bi ponovo mogla da izdržiš devet meseci agonije?", upita Gaga dok smo po petnaesti put skupljale Bebine igračke po dnevnoj sobi. "Otkud znam", rekoh. "Ima žena kojima je trudnoća najlepše životno iskustvo, koje izgledaju kao da su sakrile jastuk ispod haljine, i onda samo jednog dana jastuka više nema, a one su ponovo one stare, kao da se ništa nije desilo. Kod mene to nije bio slučaj. Sve što je moglo da me zadesi u toj trudnoći, zadesilo me je. I već pomenute mučnine, i urinarne infekcije, i ljubičaste fleke po licu, i galopirajući karijes i vene po nogama, i sve...

Da li je vredelo izdržati sve muke zarad jednog jedinog krezavog osmeha...? Ma jeste, sigurna sam da jeste. Vredelo je. I grliti wc šolju svakih pet minuta, prvih šesnaest nedelja, i gegati se kao patka, i nositi Vladine trenerke, i izbegavati svaki mogući kontakt s ogledalom, izlogom i bilo kakvom uglačanom površinom, porađati se dvadesetčetiri časa, izdržati bolove za koje mislimo da su neizdrživi, od kojih se kosti rastavljaju i koji udaraju u mali mozak, preklinjati za epidural, dozivati sve bogove, svece, majku i bliske rođake, onako kako sam mislila da nikada neću... Nabrajati babice, doktore, sve redom, proklinjati Vladu i čas kad sam ga upoznala, kad me je pitao da odemo na kafu, i sve to... Da nije bilo njega, nikada ne bih morala da prolazim kroz sve to... Bože, mislila sam, ako mi pomogneš da se sad porodim kako treba i ako beba bude živa i zdrava, obećavam, zaklinjem se, biću dobra do kraja života, biću najbolja majka na svetu, kuća će mi biti blistava, peglaću svaki drugi dan, neću trošiti više nego što imam.... samo učini da izvade ovo čudo iz mene što preeee!!!



"MOJA BEBA JE NAJLEPŠA!"
A onda, čudo se desi, donesu ti nešto malo, zamotano, smežurano, nikakvo i čim ga vidiš, znaš, to je to. To je sve što se u životu može poželeti, to minijaturno stvorenje koje te gleda onim začuđenim okicama je nešto najlepše što si u životu videla. To je ljubav na prvi pogled. Definitivno. Sve druge bebe koje si pre znala, padaju u zaborav. Nijedna nije lepa kao ova. Nijedna se ne smeje kao ova. Nikome nisi potrebna kao ovoj maloj ružičastoj kopiji tebe. I onda zaboraviš na sve što je bilo, i na to da su te pre svega dva minuta ušivali na živo i da zbog rane nećeš moći da sediš barem još narednih mesec dana. Svejedno, to je to, i ništa ti nije teško. Ni ustajanje noću na svaka dva sata, ni nunanje do besvesti, ni grčevi, ni upaljene desni zbog prvih zubića, ni ništa. Kroz dve nedelje sasvim barataš terminologijom i čini ti se da si celog života pripremana samo za to da budeš majka. Kupaš je, hraniš, povijaš, znaš tačno položaj u kome najduže spava, raspoznaješ plač, da li je mokra, gladna ili je muči stomačić. Raspametiš se od sreće na svaki osmeh koji ti pokloni, na najmanje gu-gu koje uspeš da joj izmamiš, sto puta ulaziš u sobu samo da proveriš da li je sve u redu, osluškuješ noću kako diše i osmatraš kako joj se benkica pomera gore dole. Gledaš te šačice kojima te steže za prst, dok spava, taj anđeoski osmeh, poželiš da zaustaviš vreme i da ceo svet stane.


I JA BIH JOŠ JEDNO...
"Eeeeeh...", uzdahnu Gaga, "i ja bih još jedno." "Znam", rekoh, "i ja. Da ga mazim, ljubim, gnjavim po ceo dan... Beba je velika, već je počela da mi se otima. Sad je u fazi kad samo juri za Vladom..." Gaga je otišla i ostavila me samu u čarobnom svetu igračaka. Vladaje odveo Bebu u park. Sedela sam sama, na podu, u dečijoj sobi, među igračkama. Lutke su bile u očajnom stanju. Beba, već neko vreme u fazi kada je svaku moguću stvar morala da iskrene naglavačke, nije mnogo marila što pola njenih lutaka nema nogu, ruku ili haljinicu. U najboljem slučaju, čak i kada bi spolja izgledale sasvim ok - falile bi im baterije. Baš kad sam se upitala imam li ja baterije da izguram još jedno, Beba je poput cunamija uletela u sobu. "Mama... vlatili smo se... bili smo u palku", rekla je oduševljeno. "Stvarno...? U parku...? E pa, baš je dobar taj tvoj tata kad te vodio u parkić." Vlada je stajao na vratima, s rukama iza leđa. "Kriješ nešto?" Klimnuo je glavom. "Šta?" "Pogodi." "Što si neki, kaži štaaaa..." Celofan je zašuškao. Znala sam! KARAMELE!
____________________
Želiš li biti u skladu s drugima, najpre moraš biti u skladu sa samim sobom.

Profil

Posaljite privatnu poruku

Blog

  • 1

Pravilnik ponasanja na forumu

Ko je online
Clanovi: Trenutno nema logovanih clanova
Gosti: 246
Koliko clanova ima idealna porodica?